Rikola – samoniklo blago Mediterana

Mali zeleni listovi rikole ili rikule na prvu podsjećaju na šumsku paprat, a iako s njom baš i nemaju neke poveznice, itekako imaju s riječju koja vrlo slično zvuči – papar. 

Naime, što su perasti listovi rikole stariji, to su paprenijeg okusa. Na Mediteranu se zbog toga i koriste u pripremi jela jer svojim specifičnim okusom pojačavaju svako jelo u koje se dodaju. Zato se rikola koristi još od rimskog doba, a vrlo je popularna na talijanskom poluotoku gdje čini integralni dio lokalne kuhinje. 

Vrijedan izvor vitamina K

Stari su je Rimljani u prvom redu brali kao samoniklu biljku. Iako još uvijek ponegdje raste kao samoniklo bilje, zbog sve raširenije upotrebe i konzumacije danas se poglavito sadi i uzgaja. Ako ste pak sretnik koji još uvijek uspijeva pronaći divlju rikolu, nemojte se bojati brojnih sitnih rupica koje ćete možda vidjeti na njezinim listovima – rikola je fina i malom buhaču, bubi koja je voli gricnuti, ali to što ju je ona već probala, ne znači ne možete i vi – te rupice ne mogu vam nikako naškoditi. Naravno, ni konzumacija rikole ne samo da vam neće naškoditi, nego će u vaš organizam donijeti znatnu količinu vitamina K te izocijanata, koji imaju dokazano zaštitno antikancerogeno djelovanje. 

Malo rikole u salatu, tjesteninu…

Rikola se najčešće koristi u pripremi salata, tjestenina ili umaka sličnih pestu pa smo je i mi integrirali u dvije naše salate koje se mogu probati u sklopu Lunch Menija: onu s hobotnicom (Octopus) i onu s biftekom (Beefsteak Salad). No, kako već u malim količinama ostavlja itekako značajan dojam, idealan je dodatak i jelima s ribom, koji su uglavnom blažeg okusa. Stoga smo je i mi dodali u carpaccio od dimljene sabljarke. Ako vas toliko osvoji da je želite i u glavnom jelu, probajte naše jadranske lignje, tataki tunu ili filet od svježeg jadranskog brancina. U svakom od tih jela rikola će lijepo odraditi svoju magiju.